USPOREDNA ANALIZA
OmoType i ostali fontovi za osobe s disleksijom
Razlog razvoja OmoType sustava fontova leži u spoznaji da ni jedan dostupni font takve vrste nije učinkovitošću i korisničkim iskustvom kvalitetno odgovorio na probleme s čitanjem osoba s disleksijom.
Nekoliko je fontova koji se nazivaju dyslexic friendly, a posljednjem desetljeću dva se izdvajaju svojim prisutnošću i medijskim tretmanom – Dyslexie font i OpenDyslexic.
Oba fonta imaju isto polazište, zadebljanje u donjem dijelu slova i potenciranu različitost između sličnih znakova (b i d, p i g i q) kako bi se spriječila mentalna rotacija slova. Povećan je i ascender, dio na kurentnim slovima k, b, d, h, t... koji se izdiže iznad gornje linije koju određuju slova a, c, e, m, n, o, r..., te izjednačena visina velikih slova i kurentnih slova.
Dyslexie i OpenDyslexic fontovi
Da ovi fontovi omogućavaju lakše čitanje osobama s disleksijom ne postoji, ili nama nije poznat, ni jedan izveden dokaz. Dapače, jedino provedeno istraživanje o utjecaju različitih fontova na čitanje kod osoba s disleksijom, Good Fonts for Dyslexia, pokazalo je da font Open Dyslexic (Dyslexie Font nije bio među testiranima) nije sudionicima omogućio lakše ni brže čitanje, već su ispitanici u značajnoj mjeri preferirali fontove Verdana i Helvetica, koji su u svakodnevnoj upotrebi i instalirani na gotovo svakom računalu.
Iako oba fonta imaju neke dokazano dobre značajke koje smo i mi koristili pri oblikovanju OmoType fonta, pretežu one koje ih čine gotovo neupotrebljivima. Naime, mentalna rotacija slova samo je jedno od obilježja disleksije. Praćenje retka, odnosno zadržavanje oka u liniji, s ovim fontovima još je otežano. Nadalje, disleksija je izrazito individualan poremećaj, te nemaju svi isti problem s rotacijom ili zamjenom slova. Dio ih zamjenjuje p i d, drugi r i n ili p i q, dok neki uopće nemaju problem sa zamjenom slova ili on vrlo brzo nestaje. Stoga se ne čini uputnim 'deformirati' sva slova kako bi se izbjegla rotacija i zamjena svega dva ili četiri slovna znaka. Pogotovo što se time font previše razlikuje od standardnih, društveno dominantnih fontova.
Samim korisnicima, prema svjedočanstvima osoba s disleksijom na specijaliziranim forumima, korištenje ovih fontova ubrzo postaje iritantno.
EasyReading font
U novije vrijeme pojavio se EasyReading font. Kao kod prethodno opisanih fontova i pri oblikovanju EasyReading-a korištene su neke dokazano dobre značajke. Naime, istaknuti eksenderi, vrhovi i donji dijelovi slovnih znakova, čine obris riječi istaknutijim i omogućavaju lakše prepoznavanje slova osobama s disleksijom. No, dizajn slovnih znakova prilično je nedosljedan što čini tekst neurednim te, posljedično, teško čitljivim.
Potvrdu učinkovitosti EasyReading crpi iz znanstvenog istraživanja realiziranog na zaista impresivnom broju ispitanika. Ispitanici su značajno bolje rezultate pokazali koristeći EasyReading nasuprot Times New Roman pismu, to su ujedno i jedini fontovi korišteni pri istraživanju. Čak i oni s površnim interesom za disleksiju znaju da su serifni fontovi, u koje spada Times New Roman, u velikoj mjeri nečitljiviji od neserifnih fontova. Primjerice, Ariel i Helvetica, široko dostupni fontovi, značajno su čitljiviji od Times New Roman-a. Zašto je za usporedbu, odnosno dokaz učinkovitosti, odabran baš Times New Roman možemo samo nagađati.
Osim spomenutih za ovu namjenu postoje još fontovi Read Regular, Sassoon, Sylexiad, Lexia Readable i Barrington Stoke. No, u smislu pristupa oblikovanju i učinkovitosti nema istaknutih posebnosti u odnosu na već opisano.
OmoType
E sad, po čemu se, u odnosu na opisane, ističe OmoType font? U prvom redu po multidisciplinarnom pristupu koji je rezultirao ugodno oblikovanom font sustavu koji se u najmanjoj mogućoj mjeri razlikuje od standardnih fontova. Nadalje, font sustav s više od 240 inačica pružaju mogućnost potpune prilagodbe jedinstvenim potrebama korisnika. OmoType font sustav izlazi u susret različitim razinama čitalačkih vještina korisnika.
OmoType font je tijekom razvoja testiran na ispitnoj skupini od 15 djece sa smetnjama čitanja u dobi od 10 do 14 godina. Ispitivanja je provodila Nina Kupusović, profesorica logopedije, u suradnji s Udrugom Dyxy, županijskom udrugom za djecu i mlade s teškoćama pisanja i učenja te Dječjom poliklinikom u Splitu. Fontovi korišteni kod ispitivanja su Times New Roman, Arial, Dyslexie Font i OmoType Std.
Rezultati testiranja pokazali su da djeca sa smetnjama čitanja čitaju brže uz OmoType font, uz manje grešaka, te su na osnovu isključivo vizualnih preferencija OmoType fontu dali prosječnu ocjenu 3,54 (jedan je najmanja ocjena, a četiri najviša).
Iako su rezultati testiranja sjajni za performanse OmoType fonta bitno je naglasiti da je prilikom testiranja korištena samo jedna inačica OmoType Std fonta. Prilagodbom osobnim preferencijama rezultati će biti značajno bolji.